Kako krenuti dalje u promjenu?
Kad nadjes balans i kada osjetiš snagu svojih nogu, to je najveća nagrada koju ne može zamijeniti ništa. Tada ti nije žao što si se uputio u nepoznato....Usuđujete li se krenuti?
Kad nadjes balans i kada osjetiš snagu svojih nogu, to je najveća nagrada koju ne može zamijeniti ništa. Tada ti nije žao što si se uputio u nepoznato....Usuđujete li se krenuti?
Svaki polaznik imati će priliku raditi na blokadama energetskih centara raznim tehnikama i vježbama, te upoznati bolje svoje tijelo i načine na koje ono funkcionira.
Ukoliko želite naučiti kako osloboditi svoju uspavanu energiju i potencijal, osloboditi se oklopa i blokada, pozivam vas na besplatno online predavanje uživo - Energetski centri – Buđenje životne sile
Kada se želimo popeti na planinu, vjerujem da ćemo najprije razraditi plan i postepeno se penjati, nećemo odmah ciljati sam vrh. Na vrh ćemo doći polako, ako uporno idemo korak po korak, ako se penjemo stalno i ne odustanemo.
Put duboke i prave transformacije nije nešto što se započinje iz hira, trenda ili zbog drugih. Kako bi uopće mogli izdržati sve moguće prepreke na tom putu, odluka o promjeni treba doći iznutra nošena snagom unutarnje volje.
Nije dovoljno znati kako se nešto radi jer to neće ništa promijeniti. Da bi nešto postgli, naučili, postigli, potrebno je činiti. Baš kao što sportaš vježba svaki dan jedno te isto da bi postao najbolji u tome; ili kao što glazbenik mora istu melodiju odsvirati puno puta, do savršenstva. Što mislite, gdje bi njihov uspjeh bio da čekaju da ih svaki dan netko motivira, a bez da imaju disciplinu? Ili da samo razmišljaju o tome da vježbaju?
Ako nismo spremni SEBE staviti na prvo mjesto, a kažemo da želimo da nam bude BOLJE, želimo li zaista promjenu ili se samo želimo bućkati u tom teškom osjećaju? Ako se u danu nismo spremni posvetiti sebi, svom duhu, tijelu i umu na sat ili dva, kako bi se ta promjena trebala dogoditi? Na koji način?
Jesmo li ambiciozni i ili ono što stvaramo proizlazi iz nekog posebnog inspirirajućeg mjesta? Koja je uopće razlika?
Cijelo tijelo reagira, strah mijenja njegovu kemiju. U glavi vrtimo rješenja kako da se smirimo i pomognemo jedni drugima, zaboravljajući da je i tijelo snažno reagiralo na traumatsko iskustvo, napnulo se da nas u datom trenutku spasi, paraliziralo se od straha i smrznulo. Kad se nakon traumatskog iskustva funkcija uma normalizira, upravo je tijelo ono koje će nam pomoći da integriramo i razgradimo situaciju koju smo proživjeli.