Blog

U ljudskoj prirodi je da u svakodnevnim situacijama pokušavamo pronaći lakši način, da tražimo rješenja koja su brža, gdje ćemo se najmanje patiti i najviše profitirati. Pa tako, danas i živimo u vremenu u kojem smo sa svih strana bombardirani sa raznim instant rješenjima, svugdje se nude razne mogućnosti za sreću, za uspjeh, za napredovanje. Važno je sad i odmah postići što više, a da u isto vrijeme osjećamo i mir, opuštenost, da rastemo i mijenjamo se na bolje…

Budući da je zahtjeva i želja sve više, a energije za sve ostvariti često manje, događa se da od klijenata  čujem kako im nedostaje motivacije. Vide oko sebe ljude koji imaju prirodnu unutarnju motivaciju i dovoljno energije za ostvariti ono što žele, usmjereni su na ciljeve i lakše se organiziraju oko istih. Kao da imaju unutarnji drive, gorivo i sve u vezi toga izgleda lako, kao magija. U tom trenutku je još više frustrirajuće iz perspektive onih koji taj isti drive nemaju.

Vjerujem da je većina nas imala nekad to iskustvo i potrebu za vanjskom motivacijom, nekim tko će nas pogurnuti. Možda ste bili nekad na nekom od predavanja poznatih motivatora? Prisjetite se tog iskustva malo, možda se možete sjetiti i navale adrenalina dok ste slušali predavanje; možda se sjetite i kako ste tada donijeli neke odluke. Dobili ste nalet motivacije da odmah promijenite neka ponašanja i navike u svom životu i tad ste čvrsto bili uvjereni i da hoćete. Pitali ste se i kao je moguće da tako dugo živite s takvim navikama, možda ste osjećali i krivnju, grižnju savjesti ali i neku nadu, polet, motivaciju….

Neki su donijeli neke odluke i ostvarili ih. Međutim, velika većina nakon nekoliko dana ne samo da nije ništa napravila od onoga što je odlučila na predavanju, nego je bila još u gorem stanju. Zašto? Zato što motivator(ica) nije otišao s njima doma i nastavio ih motivirati svaki dan. Ostali su opet sami, bez goriva, bez energije, oslonjeni sami na sebe. I vjerojatno razočarani jer motivator nije ispunio očekivanja…. S nestankom adrenalina, pad je bio još dublji.

Pa što je to onda što ovisi o nama samima i što nam pomaže da napredujemo, rastemo, budemo sretni? Možda ću vas i ja sada razočarati kad vam kažem da je to DISCIPLINA. Moja, vaša, naša disciplina. Ta divna, nepopularna (u današnje vrijeme) i izrazito važna odgovornost koja podrazumijeva samokontrolu, red, predanost i redovitost, zaslužna je za rezultate bez iznimke.

Većina bi radije bila motivirana izvana nego disciplinirana. Međutim, jedino naša vlastita disciplina nas čini neovisnima o tome što se događa u vanjskom svijetu. Tada je svejedno imate li ili nemate nešto izana što će vas „gurati“ naprijed. Kada gurate sami sebe, kada bez iznimke svaki dan vježbate bez obzira na sunce ili kišu, vjetar ili snijeg, rezultati će doći. Dok budete za vježbanje čekali na sunce i određenu temperaturu, prijateljicu koja ide s vama, godišnji odmor možete zaboraviti na rezultate. Rezutati će doći onog trenutka kada čvrsto i uporno odlučite biti disciplinirani bez obzira na vanjske uvjete, druge ljude. I to bez opravdanja jer oni su naša najveće prepreka. Laži i opravdavanja samoga sebe vode nas sve dalje i dalje od sreće i uspjeha. Oslanjanje na druge čine da naša vlastita sudbina ovisi o njima i tada nismo krojači svoga života. Kormilo nije više u našim rukama. Pa zar to nije tužno? Razmislite na trenutak.

Nije dovoljno znati kako se nešto radi jer to neće ništa promijeniti. Da bi nešto postigli, naučili, postigli, potrebno je činiti. Baš kao što sportaš vježba svaki dan jedno te isto da bi postao najbolji u tome; ili kao što glazbenik mora istu melodiju odsvirati puno puta, do savršenstva. Što mislite, gdje bi njihov uspjeh bio da čekaju da ih svaki dan netko motivira, a bez da imaju disciplinu? Ili da samo razmišljaju o tome da vježbaju?

Motivacija je super, ali bez discipline duguročno ne mijenja naš svijet. Ako želite promijenu, dogovorite se sami sa sobom i ne odustajte u onome što odlučite. Ni po kiši, ni po buri, ni pod razno. Ne izgovarajte se i ne tražite opravdanja. Ako u nečemu želite postati najbolji, disciplina će morati postati vaš saveznik. Kao i sve ostalo, disciplina se vježba, kroz iskustvo pokušaja-pogrešaka, i zato to nije jednostavno. Ali kada ovladate disciplinom, to vam nitko ne može uzeti i uvijek ovisi samo o vama, ne o vanjskim faktorima.

Tada više nismo robovi društva u kojem živimo, a to je najbolji način da preživimo u svim okolnostima! Dok nismo ovladali sobom, sve smo samo ne svoji i originalni.

5,4,3,2,1 krenite!