Što prvo pomislite kad čujete za nekoga da je „moćan“? Javlja li vam se slika osobe koja upravlja nekim vanjskim resursima i drugim ljudima, koja ima kontrolu i vješto manipulira? Možda zamišljate jako ambicioznu osobu koja je aktivna od 0 do 24, uspješna u poslu i koja sprovede u djelo sve što zamisli?
Jesu li moćni ljudi oni koji ostvaruju svoje ciljeve, bez obzira na to što čine da to postignu? Koje to vrijednosti živi moćna osoba i uključuje li moć nužno plivanje u izobilju, novcu, slavi, konstantnu akciju?
Kako u svijetu prepunom moći prepoznati onu istinsku prirodu životne moći?
Nažalost, jako puno ljudi je fascinirano ovom iluzijom, potpuno nesvjesni istine kako prava moć leži u poštivanju prirodnog toka života i prirodnih zakonitosti. Zaluđeni svojim ambicijama i visokim ciljevima kojima stremimo kako bi zadržali ideju uloge koju igramo i maske koju nosimo, zapravo sve smo dalje od prave moći, ali i od sebe.
Kako odrastamo, usađuje nam se kakvi trebamo biti da bi bili prihvaćeni, voljeni i sigurni. A svaki čovjek želi biti prihvaćen, voljen i siguran. Nagrađuje nas se kada smo „dobri“, a kažnjava kada izlazimo iz zadanih okvira. Kazne su razne; od fizičkih do emocionalnih, a mi kao dijete ćemo učiniti sve da ne budemo odbačeni.
Da bi osigurali da nas vole, mi ćemo tada odbaciti one dijelove sebe koji drugi nisu prihvatili i polako ćemo se dobrovoljno oblikovati po kalupima koje su nam postavili. Napustiti ćemo svoju originalnost, svoju cjelovitost i mijenjati je za prihvaćanje, odobravanje, aplauz.